Uzrok nevolje je rano izmirenje. Ne prihvatam nikakvu zajednicu koja danas postoji. Ni narod, ni naciju, ni kastu, niti klasu, ni rasu, ni religiju, ni pogled na svet. Jedina zajednica, čiju važnost za sebe primam, jeste zajednica svetaca, Crkva. Jedinstvo čovečanstva u znaku Jevanđelja. Biti sam jeste ludilo, ali pre biti lud, nego korumpiran. Kler, vojska, industrija, banka, nacija, država, univerzitet, socijalizam, fašizam, komunizam, mondeni građanin, čak mondeni proleter udružili su se u jedan jedini aparat za narušavanje bivstva u okviru kojeg se nalazimo u permanentnom ratnom stanju. Što se naziva borbom za opstanak. Ne priznajem taj životni poredak, i smatram ga nelegalnim. Spremnost na rat je spremnost na ubistva. Ili kompromis. U stvarnosti je kompromis rešenje slabog čoveka, ako nema ručka, onda bar mrvice. Rezultat je pseudo-pacifikovani čovek, zbog malih uživanja suludo juriti u rasipanje do propasti. A o svemu, pak, duboko ćutati, praviti se kao da je prolazna zabuna, i tešiti se time da je, konačno, uvek tako bilo kroz istoriju. Protiv toga je moguć samo jedan jedini stav: najodlučnija suprotstavljenost i beskompromisnost na svakoj tački. Anatema.
Nema izmirenja. Čovek treba za sebe da rezerviše celu zalihu mržnje sveta, kako se ne bi dao, i kako ne bi bio sposoban da popusti. U ovoj mržnji mora biti radikalna čovečnost čoveka. Razjarenost je moje izmirenje. Ne trpim nigde, u nikome nikakvo kvarenje bivstva.

Bela Hamvaš - Patam